Ovih dana nameće mi se jedno pitanje: Što nam donosi bliska budućnost po pitanju iznajmljivanja i po pitanju putovanja?
Svi životni troškovi u porastu su. Troškovi energenata, troškovi usluga, troškovi putovanja,… Kao osoba koja se ponajviše susreće s iznajmljivačima te s druge strane i sama sam turist/gost zapitala sam se kako uskladiti te dvije strane vage kako bi svima bilo dobro.
Domaćini (ovdje na kontinentu naš iznajmljivač prvenstveno je domaćin u pravom smislu te riječi) susreću se s valom poskupljenja energenata – plina, struje, vode, peleta, drva,… Od prije par godina u velikom je porastu i cijena usluga čišćenja. Sreća u nesreći je što ovdje na našem području većina domaćina sama i dalje čisti i održava svoja imanja i objekte. Oni manje sretni, plaćaju visoku cijenu sata čišćenja. Nikako ne umanjujem vrijednost onoga što osoba koja čisti napravi za određenu cijenu satnice ali skok cijene za 100% a ponegdje i 200% ne mogu smatrati realnim.
Ako ste domaćin koji svoj objekt još k tome iznajmljujete preko firme vaši troškovi otišli su u nebesa.
S druge strane imamo gosta koji bi putovao, istraživao, odmorio se. S obzirom na povećanje troškova života, režijskih troškova, živežnih namirnica, energenata, školske opreme,…pitam se na koji način i kako će turist/gost odvojiti novac za putovanje?
Svjesni smo situacije gdje visoko kvalitetni objekti imaju i visoke cijene, do kojih granica će sada njihova cijena rasti s obzirom na porast svih troškova ako će i onaj manje kvalitetan objekt također biti prisiljen podići cijenu jer naravno i njima su porasli troškovi?
Kako jedni drugima možemo pomoći? Postoji li kolektivna odgovornost kod formiranja cijene? Jesmo li doista svjesni koliki su troškovi koje ima jedan domaćin? Jesmo li doista svjesni koju cijenu može platiti jedan gost, jedna obitelj?
Na što mislim kada kažem kolektivna odgovornost kod formiranja cijene? Pet od deset gostiju kada dođe na odmor neće mariti je li otvorio sve prozore i ostavio klimu upaljenu, je li pustio vodu da curi nemilice, je li pojačavao grijanje na +28°c, je li potrošio više drva ili peleta nego je doista potrebno. Ovakvi gosti vode se parolom „platio sam i mogu što hoću“. Rekla bih kako zbog takvih pet od deset gostiju svaki vlasnik stavi nešto veću cijenu jer nije siguran što i koliko će potrošiti svaki sljedeći gost koji dođe. Ukratko, cijena je veća za sve zbog ovakvih pojedinaca. Jesam li u pravu?
Što bi se dogodilo kada bi na kuću u koju dođemo na odmor pazili kao na svoj dom? Brinuli o potrošnji, ostavili iza sebe uredno i čisto?
Imamo li ovdje rješenje koje se primjenjuje i u nekim drugim europskim državama? Konkretno ovdje mislim na dodatnu naplatu struje i čišćenja. Na ovaj način domaćin bi spustio cijenu iznajmljivanja svoje kuće dok bi svaki pojedinačni gost platio svoju osobnu potrošnju. Vjerujem kako mnogi od vas na ovaj način plaćaju smještaj kada idu na skijanje ili posjećuju neke druge europske zemlje.
U konačnici, većina domaćina i nas samih okrenut će se prirodnim izvorima energije (solarno grijanje, toplinske pumpe,…), onima koji manje troše, s kojima čuvamo okoliš. Svijest će se promijeniti, polako ali promijenit će se. I dalje ćemo putovati i boraviti u divnim kućama ali postat ćemo odgovorniji, savjesniji.
A. Eman