Lijepa naša lipa stara…priča o jednom drvetu lipe i jednom junaku

Kako se proljeće polako ušuljava u naša dvorišta, vrtove i parkove,  tako se iz svog zimskog mira već četiristo pedeset i prvo proljeće budi Gupčeva lipa. Prastari je, jedini živući svjedok velike Seljačke bune iz 1573. godine i hrabrosti stubičkog sina Ambroza Matije Gupca.

Nekada velebna, visoka i preko 30 metara, u olujnoj noći, na samu Cvjetnu nedjelju 1945. teško je stradala. Grom koji je u nju udario oštetio je središte njezina debla i polomio njezine grane.

U nemoći i neznanju, gradske vlasti 1967. njezino šuplje središte zalile su betonom nadajući se  da će je tako sačuvati od propadanja. No čuvarica naše povijesti živnula je tek 2000. godine kada je intervencijom međunarodnih stručnjaka naređeno da se beton ukloni, a briga o Gupčevoj lipi povjeri stručnjacima.

Ponosno stoji, prkosi vremenu i svjedoči povijesti u svojoj punoj ljepoti od 9 metara visine i opsegom debla od 4,90 m.

Danas više nego ikada, mali čovjek dolazi pod Gupčevu lipu pronalazeći se u nevoljama kmetova 16.- od stoljeća. Osvrće se oko sebe neumorno tražeći  Ambroza našega doba kako bi zajedno pošli u bolje sutra.

​

Ali kako ga prepoznati, tko je bio Ambroz Matija Gubec?

 

Ambroz Matija Gubec rođen je u Hižakovcu, u malom stubičkom selu u Hrvatskom zagorju oko 1548. godine. Prije bune bio je kmet na stubičkome vlastelinstvu Franje Tahyja.

Upravo pod krošnjom Gupčeve lipe svojom hrabrošću, stavovima i ponašanjem uspio je tada nadahnuti kmetove da se pridruže buni protiv nepravde, surovih uvjeta života, teških poreza i strogih nadzora feudalnih gospodara.

U bitku protiv plemića poveo je seljačku vojsku koja je brojila više 6.000 srčanih kmetova.

U proljeće 1573. godine napadom na Cesargrad osvojili su nekoliko gradova, a njihov uspjeh rasplamsao je nadu.

Unatoč hrabrom otporu, u Bitki kod Stubice vojska seljaka suočena je s vojskom bana Tome Bakača Erdedija.  Seljačka je vojska doživjela poraz, a Matija Gubec je uhvaćen i pogubljen veljače 1573. godine.

Po legendi javno je mučen na Trgu svetoga Marka tako što je bio prisiljen nositi krunu od usijanoga željeza (kao “seljački kralj”), a zatim je raščetvoren.

Do današnjeg dana ostao je najveći narodni junak u Hrvata, najveći broj ulica u Hrvatskoj nosi upravo njegovo ime, August Šenoa napisao je povijesni roman „Seljačka buna“ u kojem je Matija Gubec glavni lik, a Antun Augustinčić autor je 6,5 m visokog spomenika Matiji Gupcu u njegovoj Gornjoj Stubici.

Matija Gubec i Seljačka buna 1573. ostaju neizbrisivo utkani u povijest Hrvatske. Spomen su na hrabrost seljačkih vođa, na patnje seljačke populacije i na borbu za pravdu i ljudska prava