Neke ljubavi ne poznaju granice, čak ni one koje nameću kraljevski protokoli i društvene norme.

Ljubav koja je zgražala europsko visoko društvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ali i nadahnjivala mnoge. Rodila se u Beču krajem 19. stoljeća; u vremenu kada su stroga pravila aristokratskog društva određivala tko smije biti s kim.

Princeza Louise, kći belgijskog kralja Leopolda II bila je zarobljena u nesretnom braku s princom Philippom od Saxe-Coburg-Gothe koji ju je emocionalno zanemarivao. U takvom okruženju upoznaje Gezu Matačića, mladog hrvatskog časnika u austro-ugarskoj vojsci čija je karizma i otvorenost očarala princezu.

Iako su dolazili iz potpuno različitih svjetova njihova međusobna privlačnost bila je neupitna. Fatalni susret 37-godišnje kćeri tada najbogatijeg europskog kralja i mladog hrvatskog časnika Geze Matačića dogodio se 1895. u Beču, u parku Prater.

Princeza Louisa i Geza Matačić

Princeza Louisa i Geza Matačić; Foto: Gradski muzej Varaždin

 

Sve svjetske novine, uključujući i New York Times, pratile su ovu ljubavnu priču

 

Princeza Louisa, punim imenom Louise-Marie-Amelie, koja je živjela u gradu sa suprugom i dvoje djece, vozila se kočijom kad je ugledala devet godina mlađeg, naočitog mladića kojemu je pobjegao konj pa je u pokušaju da ga uhvati zaustavio ‘promet’ u parku.

Geza je pak nakon završene gimnazije u Varaždinu morao odraditi godinu dana za cara i domovinu, no obolivši od malarije dobio je dopust.
Kako bi iskoristio slobodan dan, odlučio je unajmiti plemenitog pastuha čiji je neukrotivi duh zaokupio svu njegovu pažnju. Dok se trudio umiriti nemirnu životinju pogled mu je odlutao i tada je ugledao nju-princezu u kraljevskoj kočiji.

Dogodilo se ono što se naziva ljubavlju na prvi pogled. Svoju strastvenu vezu započinju svjesni da njihova ljubav prkosi svim društvenim pravilima. U Gezinom društvu Louise se osjeća toliko oslobođeno da napušta dvorske obveze te počinje prkositi obitelji i suprugu. Vezu nisu pokušavali tajiti te je i car Franjo Josip I. ubrzo čuo za aferu. Princu Philippu naredio je da se suoči s Gezom – a nakon borbe prvo oružjem, a zatim mačevima kao pobjednik izašao je Geza poštedjevši Philippu život. Časnik Geza Matačić protjeran je iz Beča, a princeza Louisa ostavljajući za sobom muža, dvoje djece i čitav kraljevski svijet kreće za njim. Vođena ljubavlju jačom od svih okova odlučuje slijediti srce bez obzira na cijenu.

Britanski pisac Dan Jacobson o Louisi i Gezi napisao je knjigu “Sve za ljubav” prevedenu na hrvatski jezik te ju je moguće kupiti

Putovali su Parizom, Canessom te ostalim destinacijama na jugu Francuske i ostatka Europe. Lutajući europskim gradovima svoj luksuzni život financirali su Louiseinim draguljima i kreditima, a kad su sav novac potrošili, sklonili su se u Zagorje, u Lobor, na imanju Gezine majke i poočima. Upravo tamo pronašli su svoj mir i utočište od javnog progona. Zagorska priroda i povučenost ovoga kraja pružili su im priliku da barem nakratko uživaju u svojoj ljubavi daleko od očiju svijeta.
Iako je njihova avantura bila je pod stalnim povećalom medija, a skandalozne priče o princezi koja je napustila dvor i supruga dominirale su naslovnicama, Zagorje je postalo mjesto gdje su mogli biti zajedno skrivajući se od društvenih normi koje su ih pokušavale uništiti.

U očajničkom pokušaju da osiguraju daljnja sredstva za nastavak svoje avanture, Geza i Louisa posegnuli su za činom koji će ih skupo stajati. Riskirajući sve, odlučili su krivotvoriti potpis princeze Stephanie, Louisine sestre, vezan uz golem iznos 2 500 000 dolara. Taj čin napravljen iz ljubavi i želje da zajedno izgrade novi život, doveo je do Gezinog uhićenja, gubitka titule i najtežih trenutaka njihova života.

Louisina obitelj predvođena njezinim ocem, kraljem Leopoldom II takvu sramotu nije tolerirala . Kako bi ih zaustavio, Leopold II iskoristio je svaki svoj politički utjecaj te je Geza osuđen na nekoliko godina zatvora. Tijekom suđenja pokušavao je obraniti ne samo sebe već i svoju ljubav prema Louise ističući kako je jedino želio biti s njom.

Princeza Louisa Geza Matačić Lobor varaždinsko groblje

Nakon što su rastavljeni intervencijom kraljevske obitelji i društvenim osudama, činilo se da će njihovoj ljubavi doći kraj. Međutim, ona je bila jača od prepreka.
Louise je unatoč svim nedaćama nastavila vjerovati u Gezu dok je on, čak i iz zatvora ostao odan njoj i njihovoj zajedničkoj viziji života. Služeći zatvorski kaznu njegovi uvjeti života bili su daleko od humanih. Suočen s poniženjem i fizičkom izolacijom zadržao je hrabrost i ljubav prema Louise kao jedinu svjetlost u tami.
Pišući pisma i pokušavajući stupiti u kontakt s njom izražavao je svoju nepokolebljivu vjeru u njihovu budućnost.

Dok je Geza bio zatvoren Louise je bila suočena s još težim posljedicama. Obitelj ju je proglasila mentalno nestabilnom koristeći njezinu „neposlušnost“ kao opravdanje. Prisilno smještena u psihijatrijsku ustanovu u Austriji živjela je teško. Okružena hladnim zidovima azila tretirana je kao društveni izopćenik. Izolirana i podvrgnuta ponižavajućim terapijama nije imala nikoga kome bi se mogla obratiti osim vlastitih misli o Gezi. Jedino što ju je održavalo bila je nada da će se ponovno vidjeti i vratiti se životu kakav su zajedno sanjali.

Nakon što je Geza pušten iz zatvora, Louise je uz pomoć prijatelja pobjegla iz azila. Njihov susret bio je emocionalno snažan, a ljubav unatoč svim traumama koje su preživjeli ostala je živa ali opterećena neizbježnim posljedicama prošlosti.

Pokušali su obnoviti svoj život, no teret društvene osude i financijskih poteškoća pratio ih je na svakom koraku. Louisein ugled uništen je, a njezina povrijeđena obitelj zauvijek je prekinula veze s njom. Oduzeto joj je pravo na obiteljsko nasljeđe, a obitelj ju je odbacila kao da nikada nije postojala. Geza, nekoć časnik plemenita roda bio je izložen stalnim napadima i sveden na muškarca koji je „ukrao princezu“ i osramotio kraljevsku obitelj. Unatoč snažnim osjećajima koji su ih vezali, posljednje godine života Geza i Louisa nisu proveli zajedno. Louise je ostavljena na milost sudbine preminula u Njemačkoj 1. ožujka 1924., daleko od obitelji i kraljevskih dvora, dok je Geza nestao iz povijesnih zapisa ostavljajući nas bez odgovora o svome kraju.

 

Uspomenu na ovu ljubav najrevnije čuva Spomenka Štimec, suvlasnica kurije pl. Beloševića u Hrašćini pokraj Lobora, gdje su se od svijeta prezreni ljubavnici bili sklonili. U podrumu kurije u čuva brojne dokumente o dvoje ljubavnika. Uz prethodnu najavu kuriju je moguće obići i posjetiti izložbu a gospođa Štimec voljela bi da tu istinitu ljubavnu priču čuje što više ljudi.

 

Njihov život bio je obilježen fatalnom ljubavi, skandalima i boli, no iza svega ostaje priča o dvoje ljudi koji su, unatoč svemu, imali hrabrosti voljeti. U svijetu punom nepravde njihova ljubav podsjeća nas da prava ljubav ne zahtijeva samo strast već i neizmjernu žrtvu i hrabrost da živimo prema vlastitim uvjerenjima i slušamo svoje srce.

Autor: Marina Skušić

Objavljeno: 23. siječnja 2025.