Glavno „oružje“ u borbi protiv kišnih dana nam je svima kišobran, ali tako nije bilo oduvijek. Dok se danas svi volimo sunčati i izlagati UV zrakama, a štitimo se od kapljica kiše, situacija je nekada bila obrnuta.
Kišobran Destination Green Croatia
Kišobran postoji već gotovo 4000 godina, a prvi je otkriven u povijesnoj regiji Mezopotamije u zapadnoj Aziji. U tim davnim vremenima sunce je bilo opasniji neprijatelj, pa se zbog toga pojavio moćni suncobran kao zaštita od te prijetnje.
Ovi suncobrani prvotno su bili napravljeni od palminog lišća, papirusa i paunovog perja i bili su isključivo rezervirani za višu klasu u starom Egiptu i regiji Mezopotamije. S obzirom na to kako je bio iznimno velik i težak, viši slojevi društva imali su sluge koji bi im nosili gdje god su pošli.
Suncobrani su bili prisutni i u srednjovjekovnoj Kini, gdje su se izrađivali od bambusovih štapova, te prekrivali lišćem i perjem te su bili nešto lakši. Naime, bijela boja kože kod plemića, vlastelinstva i slično, bila je odraz ljepote, zdravlja i imućnosti, a kako bi zaštiti svoju kožu dame su često nosile dugačke rukavice, šešire i suncobrane. Kasnije suncobran mijenja svoju svrhu. Naime, na francuskom “parapluie” znači kišobran, a “para” znači zaštita. Dok na engleskom kišobran ima latinski korijeni „umbra“ što znači sjena, tako da ima izravnu vezu sa svojim prethodnikom, suncobranom.
Kišobran Destination Green Croatia
Tek je u 16. stoljeću kišobran kakvog poznajemo postao stvarnost. Odlučujući trenutak bio je kada su se uljane i voštane navlake stavile na tadašnje suncobrane. Od tog trenutka kišobran je postao zaštitni predmet od lošeg vremena i kiše.
U 17. stoljeću kišobran je postao hit u zapadnim zemljama, posebno u otmjenoj Italiji, Francuskoj i Britaniji. Isprva se smatrao samo ženskim dodatkom za zaštitu žena od kiše, ali engleski su ga muškarci postupno usvajali kroz 18. stoljeće s Jonasom Hanwayem koji je predvodio eru kišobrana za muškarce. Tijekom tog stoljeća, kišobran je postao sinonim za visoki stalež, a obrtnici su posebnu pozornost pridavali ručkama, kako bi od kišobrana izradili prava umjetnička djela koristeći prestižne materijale poput ebanovine.
S obzirom na to kako su takvi materijali bili skupi, kišobrani su postali modni dodaci koji su privlačili puno pozornosti, a zbog svoje skupoće u izradi i elegantnosti postali su „traženi“ kod lopova. Stoga su neki u ručkama znali imati skriveni bodež odnosno nož, a neki čak i pištolj, sve u namjeri obrane od krađe. S druge strane neki kišobrani bili su personalizirani, opremljeni satovima, čak i spremištem za parfeme ili određenim dodacima za lulu i pušenje.
Prvi europski kišobrani imali su strukturu kitove kosti, a iako su korišteni materijali neizmjerno evoluirali, ta ista osnovna struktura ostaje važna. Struktura kitove kosti zamijenjena je drvom, čelikom, zatim aluminijem i sada staklenim vlaknima. Uljano platno također je zamijenjeno sve otpornijim vrstama najlona.
Moderni teleskopski (sklopivi) kišobran rođen je tek u 20. stoljeću, zahvaljujući Hansu Hauptu 1928. godine. Međutim, Jean Marius izumio je kompaktni, sklopivi kišobran u Francuskoj 1701. godine, ali on nije bio teleskopski. Tek je 1969. godine Bradford Philips dobio prvi patent za svoj izum sklopivog kišobrana. Ali priča tu ne završava, materijali se nastavljaju razvijati za veću otpornost i udobnost, pa se tako razvijaju novi modeli, kao što su prozirni kišobrani, kišobran džepne veličine, obrnuti kišobran, kišobran sa štapom i brojni drugi.
Nama je ipak najdraži Destination Green Croatia kišobran, izrađen od vodootpornog materijala s automatskim otvaranjem i zatvaranjem. Zagrli dragu osobu i sakrij se od kiše ispod ovog kišobrana koji je idealan poklon posebno za one koji ih redovno gube.
Objavljeno: 23. svibnja 2024.