Ako neki kraj kontinentalne Hrvatske ima svoj prepoznatljiv "otisak prsta", onda bi to zasigurno bila Moslavina, s kojom se ne upoznaje samo na dan - dva, jer ona zahtijeva, ali i zaslužuje puno osobniji pristup!
Stoga ćemo vam u dva serijala članaka na našem blogu dočarati što Moslavinu čini tako pitomom za uživanje tijekom cijele godine. Obronci vinovih loza, šumske staze, vidikovci i divni ljudi, srž su moslavačkog kraja, u kojemu je ritam usuglašen s prirodom.
Iz mora su iznikli vinogradarski brežuljci
Nekada davno, današnje moslavačke brežuljke, okruživalo je i prekrivalo Panonsko more, koje je obuhvaćalo skoro deset današnjih europskih zemalja uglavnom u razdobljima miocenu i pliocenu (prije milijun godina). Panonsko more formiralo se uglavnom zbog podizanja Alpa i Dinarida, stvarajući depresiju ispunjenu vodom na 200.000 km², gdje je dubina mora negdje iznosila i 1.000 metara.
Postupno se isušivalo zbog tektonike i klimatskih promjena, nestajući prije oko 600.000 godina (pleistocena), ostavljajući plodnu Panonsku nizinu. Isušivanjem mora ostajala su uglavnom jezera i močvare, kao recimo jezero Balaton u Mađarskoj, a u pogledu Moslavine treba istaknuti Lonjsko polje. More je tako ostavilo geološke slojeve; sedimente, naftu, plin, kojim je Moslavina bogata.
Također današnje područje panonskog mora ima i izrazito plodna tla, zbog čega se i do danas na njemu uzgajaju brojne kulture. Taj geološki trenutak povijesti Zemlje bio je preduvjet za plodne brežuljke Moslavine iz kojih dolaze vrhunska vina.
Ime koje ne skriva vino ali skriva povijest
Iako se mnogi znaju poigrati s imenom regije i povezuju prisutnost uzgoja vinove loze i riječi vina u nazivu Moslavina, to baš nije slučaj. Naime, naziv ipak potječe još iz vremena Hrvatskog kraljevstva, točnije gorja Mons Claudius, koje se danas naziva Moslavačka gora. Ako se zateknete na njoj, možda budete uspješni i u pronalasku ponekog fosila iz Panonskog mora, koje mještani često nazivaju kamenim školjkama.
Brda dobrih vina od Rimljana do danas
Nije nimalo slučajno da su Rimljani još u doba cara Klaudija, čije je upravno i vojno uporište bilo u obližnjem Sisku, južne padine Moslavačke gore opisivali kao „brda dobrih vina“. Moslavina se i danas prepoznaje kao zavičaj autohtonih vinskih sorti:
• škrleta,
• moslavca i
• dišeće ranine.
Upravo je škrlet postigao važan iskorak u institucionalnom vrednovanju sorte jer je Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo donio rješenje o priznavanju triju klonova škrleta, čime je škrlet stekao status prve sustavno brendirane hrvatske sorte kao aromatično, voćno, svježe vino.
Prirodne predispozicije ovog vinogorja, od plodnog tla i pogodne klime, u kombinaciji s dugogodišnjim znanjem i predanošću moslavačkih vinara oblikuju prepoznatljiv karakter lokalnih vina. Ti se okusi i mirisi najbolje doživljavaju na moslavačkim vinskim cestama koje se protežu između Kutine i Popovače, gdje se vinarska tradicija spaja s doživljajem prostora. Uz kušanje vina, brojni vlasnici kleti ponosno nude i lokalne gastronomske specijalitete, a posjetiteljima su često dostupne i mogućnosti smještaja, u seoskim domaćinstvima, kletima ili na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Tako se stvara cjelokupno iskustvo Moslavine kao spoj baštine, okusa i gostoljubivosti.
Tragovi ljudi od prapovijesti do Rimljana
Najraniji dokazi o ljudskoj prisutnosti na prostoru Moslavine sežu u prapovijest, već u razdoblje kamenog doba. Kameni artefakti zabilježeni su u selu Tomašica u okolici Garešnice, dok su nalazi izrađeni od bakra evidentirani na više lokaliteta, među kojima se izdvajaju Marić-gradina kod Mikleuške, Donja Paklenica, Ribnjača kraj Popovače, Voloderski bregi te Čerten u blizini Kutine.
Kao najstariji poznati narod na ovom području navode se Iliri, pripadnici plemena Jasi, koji su, prema tragovima naseljenosti, osobito bili prisutni na lokalitetu Marić-gradina. U tom su razdoblju nastajali rani oblici fortifikacija i prometnih pravaca, a na obroncima Moslavačke gore razvijali su se i prvi vinogradarski nasadi, što upućuje na početke organiziranog korištenja prostora i njegovih resursa.
Na brojnim mjestima u Moslavini pronađeni su i elementi rimske materijalne kulture, osobito na području Kutine i Popovače. Ipak, u rimsko doba Moslavina nije izrasla u veće urbano središte, ponajprije zato što se u neposrednoj blizini nalazila Siscia (današnji Sisak), značajan rimski grad i regionalno gravitacijsko središte (Colonia Flavia Siscia).
Kašteli biskupi i feudalna Moslavina
Tijekom srednjeg vijeka na području Moslavačke gore izgrađene su važne utvrde, među kojima se osobito ističu kašteli Garić i Jelengrad. Garić-grad, koji će kasnije ući u posjed zagrebačkih biskupa, u izvorima se spominje već 1163. godine, pri čemu se zagrebački biskupi javljaju i s titulom comes de Garich. U 14. stoljeću utvrdu drži plemićki rod Čupori Moslavački, a 1492. godine ona prelazi u ruke Tome Bakača. Među posljednjim feudalnim vlasnicima Garić-grada, kao i moslavačkog dvorca, nalaze se grofovi Erdödy.
U širem srednjovjekovnom kontekstu Moslavina se isticala razmjerno gustom naseljenošću te vidljivim gospodarskim i kulturnim razvojem, što se može povezati s blizinom Čazme, tada značajnog vjerskog i kulturnog središta regije.
Granica nesigurnosti i povratka života
Od 15. stoljeća Moslavina ulazi u razdoblje nesigurnosti zbog sve češćih osmanskih prodora preko Save i Une, što uzrokuje napuštanje sela, opadanje obrade zemlje i povlačenje stanovništva u utvrđena mjesta ili sigurnije krajeve.
U obrambenim nastojanjima jačaju se ključne točke poput Ivanića, a sredinom 16. stoljeća padaju važne utvrde (Garić 1544., grad Moslavina 1545.) te s njima i pavlinski samostan. Osmanska vlast u središnjem dijelu nije trajala dugo: krajem 16. stoljeća, nakon pobjeda Erdödyja kod Ivanića i nakon poraza Osmanlija kod Siska, prijetnja se bitno smanjuje, pa započinju organiziraniji povratak i novo naseljavanje.
Šume vinogradi i industrijski preokreti
U 18. i 19. stoljeću rast stanovništva i gospodarski pomaci vezani su uz razvoj stočarstva i vinogradarstva, a zatim i uz snažnu eksploataciju hrastovih šuma za bačvarske dužice te postupno jačanje drvne industrije, premda je industrijalizaciju usporavala slaba infrastruktura i zaostala agrarna proizvodnja.
U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća Moslavina se demografski mijenja doseljavanjima (među ostalima Mađara, Nijemaca i Čeha), dok ključnu prekretnicu 20. stoljeća predstavlja eksploatacija nafte i plina, koja od 1950-ih snažno preoblikuje regionalno gospodarstvo i zapošljavanje. Prihodi od eksploatacije, kroz naknade poznate kao rudarska renta, usmjeravaju se lokalnim jedinicama te postaju važan instrument financiranja razvoja i zaštite okoliša.
Moslavina danas prostor koji povezuje
Regionalno i pravno gledano, Moslavina je danas na razmeđu triju županija:
• Zapadna Moslavina - Zagrebačkoj županiji (općina Kloštar Ivanić, Križ i Ivanić Grad),
• Središnja Moslavina - Sisačko-moslavačka županija (općina Velika Ludina, Lipovljani, Hercegovac i Velika Trnovitica te gradovi Popovača, Kutina i Garešnica)
• Sjeverna Moslavina - Bjelovarsko-bilogorska (općina Dubrava i grad Čazma).
Moslavina ima svoju unutarnju logiku, svoju ljepotu i svoju tihu, postojanu priču.
Okreni pedale i upoznaj kraj iz prve ruke
Najbolji način za upoznati povijest ovoga kraja je uputiti se na put, a ako ste zaljubljenik u rekreaciju ili biciklizam, onda imate čak 300 kilometara biciklističkih staza i ruta koja čekaju vaše dvocikle. Staze vode prema vinarijama, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i seoskim domaćinstvima, ali i do manje poznatih, skrovitih mjesta, poput prirodnih naftnih izvorišta, koja su u novijem razdoblju snažno obilježila gospodarski razvoj i društvenu dinamiku Moslavine.
Tako moslavačke staze pružaju razna oku ugodna iznenađenja, a izaberite neku od ruta:
• vinsku,
• naftnu ili
• vinogradarsku!
Posebno se ističu one staze oko Kutine i u Lonjskom polju.
Moslavački izazov ruta za one koji žele više
Kružna biciklistička ruta “Moslavački izazov” započinje i završava u Kutini, a duga je oko 38 km te je označena kao zahtjevna. Prvi dio vozi se asfaltom trasom Moslavačkih vinskih cesta (pokraj jezerca Mikša i Repušničkih kleti), nakon čega slijedi makadamsko-šumska dionica koja vodi prema Humki, najvišem vrhu Moslavačke gore, uz potok s nizom malih slapova. Na povratku se prolazi pokraj zanimljivih lokaliteta poput arheološkog nalazišta Bele crkve i povijesnog pavlinskog samostana, prije spuštanja natrag prema Kutini.
Lonjsko polje kao prirodni produžetak Moslavine
Cikloturističke rute u Parku prirode Lonjsko polje čine razgranatu i logično povezanu mrežu ukupne duljine oko 325,6 km, kojom se Posavina prirodno nadovezuje na Moslavinu i Pounje. Najpoznatija je Nacionalna ruta Sava (Posavska ruta), duga 77,8 km, koja prati lijevu obalu Save i prolazi kroz tipična posavska sela te ulazi u Park u Čigoču. Za one koji žele duže povezivanje regija, važna je i Ruta Sisačko-moslavačke županije 1, duga 114 km, koja preko Popovače i Kutine omogućuje uključivanje u moslavačke vinske dionice. Lokalni krugovi i kraće dionice dodatno obogaćuju ponudu, primjerice Močvarni put (24 km), Lokalna ruta PPLP 1 (23,7 km) ili Biciklom do Lonje (16,5 km). Kako su staze većinom ravne i dobro označene, uz odmorišta i mogućnosti okrijepe u seoskim domaćinstvima, cijeli sustav je posebno pogodan za obiteljski cikloturizam i rekreativno istraživanje krajolika.
Ovo je tek početak priče
Nemojte prestati okretati pedale na biciklu jer nismo još došli do kraja! U sljedećem nastavku upoznavanja Moslavine, slijedi nam još priča o hrani, mjestima za posjetiti i doživjeti, a naravno i o predivnim kućama za odmor u ovoj regiji koje možete istražiti na našoj platformi - Destination Green Croatia!