Danas ćete na oglasima za kuće i stanove pronaći opise poput, urbana vila, moderna gradnja, luksuzni stan i slično, ali ne tako davno, luksuz je bio potpuno drugačiji, kao i stil gradnje. Donosimo vam prikaz tradicijskih oblika gradnje kuća, ali i sakralnih objekata, koji danas izazivaju poštovanje prema graditeljima i dalje nas uspijevaju očarati.
Kuće od blata i trske u kojima je ljeti bilo hladno, a zimi toplo
Prođete li pitomim baranjskim selima, na onim starijim kućama koje još odolijevaju zubu vremena, možda uočite i elemente i stilove gradnje. Naime, mnogo godina, blato i trska bili su osnovni građevni materijali brojnih domaćinstava. Od blata su se pravili zidovi, podovi i cijele kuće, a kada bi se zidovi i podovi nabili i poravnali. Nakon sušenja površine su zaglađivane i premazivane razrijeđenom glinenom smjesom
Zbog boljeg povezivanja, neki su s blatom miješali konjsku ili kravlju balegu, zbog boljeg sjedinjenja i same glazure. Uz to, neki su blato miješali s trskom. Naime, u baranjskim selima oko Kopačkog rita, trska je lako i naširoko dostupan prirodni materijal. Njome su se stotinama godina pokrivali krovovi, izrađivali pleteni proizvodi pa tako i bili vezivo tkivo u gradnji kuća.
Zanimljivost je kako sve zgrade Parka prirode Kopački rit imaju upravo tradicijske krovove, koji su napravljeni od gustih slojeva trske, međusobno vezanih kako bi izdržali loše vremenske uvjete.
Još jedan tradicionalni stil gradnje bile su sirove opeke, koje se po „domaćem“ nazivaju čerpići, uglavnom pravljene od blata, vode, slame i pljeva odnosno piljevine. Dimenzije čerpića nisu uvijek bile jednake jer su ovisile o kalupu pojedinoga majstora.
Prednost ove gradnje bila je održavanje optimalne temperature unutar kuća, jer bi u ljeti bilo hladno, a zimi toplo. Kuće su imale zidane peći od prijesne cigle koje su se pokazale izvrsnima za ugrijavanje kuća. Da se zidovi ne bi raspali od kiše i isprali temelji, kao podlogu koristili su kamen. U zidovima tradicijskih kuća često su se izrađivale niše koje su služile kao ugrađene police, dok su se otvori iznad vrata i prozora premošćivali drvenim gredama ili lukovima od pečene opeke.
Pečena opeka počela se u Slavoniji i Baranji intenzivnije upotrebljavati tijekom druge polovice 19. stoljeća. U početku se često koristila samo za ulična pročelja i sjeverne zidove kuća, dok su ostali zidovi i dalje građeni od čerpića ili nabijene zemlje. Opeka se proizvodila u brojnim većim i manjim ciglanama, među kojima su bile one u Đakovu, Dalju, Semeljcima i Vladislavcima, a dopremala se i iz Apatina te drugih dijelova Vojvodine i Mađarske.
Danas se zemljani predmeti i kuće izrađuju samo u svrhu turističkih ili edukativnih projekata pa su se tako u Karancu znale održavati Akademije blata!
Osamdesetak drvenih kuća, a za njihovu gradnju nije trebao ni jedan čavao
Iako su blato, čerpić i trska obilježili tradicijsku gradnju Slavonije i Baranje, u susjednoj Posavini razvila se drukčija graditeljska tradicija. Na lijevoj obali Save, a u sklopu Parka prirode Lonjsko polje, nalazi se maleno selo Krapje koje je i danas primjer očuvanja tradicijske gradnje zbog čega od 1995. nosi status graditeljske baštine, jedinstvene u Hrvatskoj, zbog čega je cijelo selo kao muzej na otvorenom.
Tolika posebnost leži u gradnji drvenih kuća od masivnih planjki hrasta lužnjaka, koje su stari majstori povezivali drvenim klinovima i to bez ijedne uporabe metalnih čavala što govori o inteligenciji gradnje i poznavanju građevnog materijala. Takve čvrste planjke, ručno pilane, bilo su čvrsto spajane, pa su kuće bile iznimno otporne, a drvo hrasta činilo ih je otpornima na vlagu i vodu.
U selu je danas očuvano osamdesetak drvenih kuća, ali i razne gospodarske zgrade, uglavnom prepoznatljivog tlocrta i orijentiranosti pročelja prema seoskoj ulici. Prepoznatljive su po natkrivenim vanjskim stubištima, trijemovima, zaštitnim krovićima te ukrašenim ogradama i drvenim stupovima.
Sobe za spavanje i boravak često su znale biti na katu, kao mjera opreza zbog izlijevanja Save i poplava. Još jedna zanimljivost i poveznica sela s prirodom nalazi se i u samom imenu, jer je riječ „krap“ kod starih mještana označavala ribu.
Građene bez čavala, a stoljećima poslije u njima još uvijek odzvanja glazba
U selima između brežuljaka Turopolja, Pokuplja i Vukomeračkih gorica sačuvane su drvene kapele koje danas predstavljaju vrijedan tradicijski sakralni podsjetnik na graditeljstvo nekog drugog doba. Iako možda nisu bile moderne i velikih dimenzija, one su isto nadilazile svojom arhitektonskom, umjetničkom i povijesnom „osobnošću“, te su bile mjesto okupljanja svih stanovnika i „srce“ svakog sela.
Kao građevni materijal, koristio se lako dostupan hrast, koji se pokazao kao pouzdan dugogodišnji građevinski „partner“, prije svega zbog svoje čvrstoće i otpornosti na teške vremenske uvjete. Domaći su graditelji hrastove grede i planjke povezivali složenim tesarskim spojevima i drvenim klinovima, bez uporabe metalnih čavala u osnovnoj konstrukciji. Iako su izvana možda izgledale jednostavne i oskudne, unutrašnjost kapela imala je oslikane stropove, barokne oltare, kipove svetaca i razne druge ukrase, lokalnih tesara i pučkih majstora.
Među najpoznatijim primjerima nalazi se kapela svete Barbare u Velikoj Mlaki, jedan od najvrjednijih spomenika drvene sakralne baštine sjeverne Hrvatske. Posebnu vrijednost njezine unutrašnjosti čini oko 150 oslikanih ploha s prikazima svetaca i biljnih motiva te rijetki prikazi sv. Kümmernisse i Bogorodice zaštitnice.
Kapela svetoga Ivana Krstitelja u Buševcu još je starija – njezini najstariji dijelovi potječu iz 17. stoljeća, a posebno se ističe sačuvanim pučkim baroknim slikarstvom. Arhitektonski je zanimljiva i kapela svetoga Antuna Padovanskog u Gustelnici, sagrađena 1888. godine prema nacrtima poznatoga arhitekta Hermanna Bolléa.
Ova kapela povezana je sa štovanjem ovoga sveca još od 1678. godine, a svojom vitkom konstrukcijom, rezbarenim zabatom i ukrašenim stupovima kapela se razlikuje od uobičajenoga turopoljskog načina gradnje, zbog čega je danas zaštićena kao vrijedno kulturno dobro. U Jakuševcu se nalazi crkva svetoga Marka Evanđelista, jedina sačuvana drvena crkva na području Grada Zagreba.
Kako bi se kapele očuvale i odala „počast“ graditeljima ovih kapela, tijekom ljeta održava se i Festival drvenih kapela, tijekom kojega povijesne prostore ispunjavaju klasična, tradicijska i suvremena glazba. Koncerti publici omogućuju da kapele upozna u njihovu izvornom okruženju, čime se graditeljska baština ponovno pretvara u živo mjesto umjetnosti i zajedništva.
Istražite povijest ovih mjesta, zastanite ispred tradicionalnih kuća i kapelica, gospodarskih objekta i pročelja, osluhnite vrijeme naših starih jer sam pogled na djelo ruku majstora vratit će vas u prošlost!