Drugi dio upoznavanja Moslavine posvećen je onome što je Moslavinu držalo “na okupu” iz dana u dan – mlinovima, žitu i kruhu kao temeljnim elementima života. Od riječnih tokova Lonje, Česme, Ilove i Kutinice, uz koje su se nizali mlinovi, do kućnih krušnih peći i križanica na kojima se čuvao kruh, pratimo kako je nastajalo brašno, kako se živjelo uz sjetvu i žetvu te kako su se običaji i pjesme prirodno vezivali uz polje.
Gdje voda melje, a selo živi
Nekad je prostor Moslavine bio pun mlinova, uz Lonju, Česmu, Ilovu, Kutinicu, ali i uz niz manjih rječica i potoka koji su hranili svakodnevicu sela jednako kao i polja. Voda je tada bila glavni pokretač svega, a pokretala je kamen, a kamen je pretvarao žito u brašno.
U Kutini se posebno pamti Hafnerov mlin, nazvan prema obitelji koja ga je držala u svom vlasništvu i čije je ime ostalo kao svojevrsna oznaka lokalne povijesti rada i obrta. Danas su po Moslavini razasuti ostaci nekadašnjih mlinova koji su samo tihi tragovi bogate povijesti mlinarstva.
Mnogi su mještani žito mljeli i sami, za vlastite potrebe, što govori koliko je kućanstvo nekad bilo samodostatno. Baš kao i kod drugih slavenskih zajednica, život je bio čvrsto vezan uz ritam sjetve i žetve, pa su se i običaji prirodno naslanjali na polje. Njive su se orale plugom, sjeme se često sijalo rukom, a proljeće nije bilo samo godišnje doba nego i početak novog ciklusa.
U to doba godine, oko Jurjeva i Markova, 25. travnja, Moslavci su održavali prosne procesije kroz polja. Obavljao se blagoslov istih, a kući se donosio rukovet blagoslovljenog zelenog žita, kao simbol plodnosti, nade i zaštite nad onim od čega se živjelo.
Kad bi došla žetva, radilo se srpom i kosom, a kasnije i strojevima. Uz taj napor nastajali su i žetveni napjevi. I danas ih čuvaju kulturno-umjetnička društva u Moslavini, kao podsjetnik da je polje nekad bilo i ekonomija i kultura, i posao i identitet.
Kruh koji se čuvao kao blago
Sve u Moslavini vezano uz gastronomiju povezano je uz kruh koji je bio središte stola, a ne samo dodatak uz jelo kao danas. Čim se izađe iz Lonjskog polja, Moslavina se prebacuje na brašno, kruh, prežgane juhe, zlevanke i sva ona jela koja nastaju s malo sastojaka, ali puno ljubavi. Kruh se pekao se u krušnoj peći, koju su imale gotovo sve kuće, i pekao se rijetko jer novi se nije radio dok se stari ne potroši do kraja.
Čuvao se u suhim komorama, na drvenim stalcima koji su se zvali križanice. A kad bi se i toliko stvrdnuo i došao do faze da bude kao “kamen”, nije se odustajalo jer su tada kruh umakali u vodu da omekša i da izdrži još koji obrok do sljedećeg pečenja.
U svakodnevici se najčešće jeo kruh od kukuruznog brašna, dok su se kruhovi od ječmenog i raženog brašna te proja također često pripremali, a pšenično brašno čuvalo se ponajprije za svečane prigode. Za Božić, Uskrs i babinje pekli su se obredni, ukrašeni svečani kruhovi i pogače (“svetečna hlebovina”), a pšenični kruh i pogače donosili su se u kuću kao dar novorođenčetu.
Što se još jelo kad nije bilo blagdana
Riba je pak dugo bila stvar dostupnosti i statusa kod stanovnika Moslavine. U lonjskim selima, poput Krapja, ona je bila prirodan dio svakodnevice, ribarima i stanovnicima uz rijeke bila je nadohvat ruke, ali prema Kutini i dalje u Moslavinu, riblja jela izlaze iz menija. Običnom puku riba je bila teže dostupna što su bili dalje od rijeka, pa su ju jeli oni imućniji, a kupovala se svježa ili sušena. Danas su šaran i smuđ i dalje riječne zvijezde Lonjskog polja, šaran najčešće zapliva ponovno u fišu ili završi na rašljama, dok smuđ na orly oduševi svakog gosta moslavačkih restorana.
Izvan blagdana prehrana je bila jednostavna, ali jako zasitna. Ujutro su se jeli kukuruzni žganci s kiselim mlijekom i mašću, krumpirove čorbe i cicvara, te povremeno bijeli žganci od krumpira. Na stolu su dominirala variva i povrtna jela (grah, kupus, kelj, mahune), uz tijesta i knedle, često punjene šljivama, poput tačkrli i čipanaca. Od slastica su bili česti kuglofi, gibanice (sa sirom, makom ili rogačem), štrudle, buhtle i “poderane gaće”.
Ako se jednoga vikenda odlučite napravi pravi moslavački obiteljski ručak, savjetujemo vam da zavirite u knjigu s receptima koja je nastala u sklopu projekta “Okusi domaće!” koji se provodi u partnerstvu 3 LAG-a (LAG-a Međimurski doli i bregi, LAG-a Mura – Drava i LAG-a „Moslavina“).
U ovoj knjižici ćete pronaći zanimljive tradicionalne recepte s dozom modernosti, od „pokrpanog dedača“, „zelene graničarske juhe“, „moslavačke juhe s gljivama“, do „knedli bake Nade“.
Ako niste toliki majstor u kuhinji, onda svakako preporučujemo put do Moslavine i probu gastro specijaliteta uživo, a tijekom boravka pronađite savršeni smještaj za vaše suputnike na platformi Destination Green Croatia!
