Kada s nekim od prijatelja ili obitelji pričate o tome gdje idu na odmor, ljetovanje ili zimovanje, većina će vam uvijek reći kako ima ono jedno mjesto kojem su vjerni godinama, gdje se stalno vraćaju i gdje se osjećaju kao kod kuće. To su mjesta koja nekome odmah uđu pod kožu i svide mu se na prvi pogled. Neki vole more, drugi rijeke, treći nizinu, a neki hlad planina i šuma.
Ona stara narodna poslovica kaže: „Koliko para, toliko muzike“, a slično bi se moglo primijeniti i na hrvatski turizam koji je često uvjetovan obalom i tezom „što bliže plaži, to bolje ljetovanje“. Mnogi se i dalje vode tom logikom i pristupom, ali možda ćete nakon ovog bloga imati malo drugačiji pogled.
Kao i u školskom razredu, postoje oni koji su najglasniji, žele biti prepoznatljivi i upečatljivi, dok negdje sa strane uvijek postoji onaj jedan učenik ili učenica koji su povučeni, samozatajni i nenametljivi. Gledajući iz perspektive hrvatskih regija, među te nenametljive i povučene svakako bi se mogao svrstati Gorski kotar.
Ovaj kraj nema prepoznatljivost luksuza, ljetnih vila uz more, terasa s pogledom na morsko plavetnilo, koktela uz plažu, jahti u marinama, skupocjenih restorana, bazena i raznovrsnog večernjeg života, ali ima nešto drugo... Iz te perspektive, Gorski kotar je autsajder, gotovo sigurni gubitnik, ali svaki autsajder može osvanuti na vrhu.
Gorski kotar nije poseban jer je savršen, već upravo zato što nije.
Jer Gorski kotar nema ni sve one druge „nuspojave“ turizma na moru – pretjerane gužve, prometni kaos ili neopravdane cijene kuglice sladoleda i klipa kukuruza. On ima nešto drugo. Nudi privatnost, mir, šumu, planine i odmor u pravom smislu te riječi.
Ok, možda će vam signal na mobitelu malo oslabjeti, možda ćete klimu paliti preko noći ne kako biste se rashladili, nego ugrijali, možda će vam se navigacija izgubiti i navesti vas na kakav šumski put, ali to su, vjerujte, slatke brige.
Priroda bez filtera i prizori koji ostaju u glavi
Krajolik Gorskog kotara nije samo obična kulisa poput one s kazališnih dasaka. Taj isti krajolik pružit će vam tisuću različitih doživljaja i perspektiva. Nacionalni park Risnjak upravo se zato dobro uklapa u ovaj koncept odmora, kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Gorskog kotara i prostor iznimne prirodne vrijednosti.
Nacionalni park obuhvaća planinske, šumske i krške krajolike, a posebno se ističu masiv Risnjaka i Snježnik, koji izgledaju kao planine blizanci – njihovi vrhovi udaljeni su samo oko tri kilometra, a izdižu se iz šumskog prostora Gorskog kotara kao dva kamena diva.
U Nacionalnom parku Risnjak izvire rijeka Kupa, a njezin izvor izgleda kao zeleno-plavo krško jezero. Ovakav spoj biološke raznolikosti, guste šume i osjećaja očuvane divljine nije lako pronaći – i pod time mislimo u svijetu.
Za razliku od masovnih turističkih destinacija, Risnjak privlači posjetitelje koji traže mir, planinarenje, svjež zrak i neposredan dodir s prirodom. Risnjak je i dalje jako blizu mora, ali ima potpuno drukčiji karakter. Od Rijeke nije daleko, ali umjesto obalne vrućine i gužve nudi šumu, tišinu, svjež zrak i osjećaj prave planinske divljine.
NP Risnjak proširen je 1997. godine i danas obuhvaća Risnjak, Snježnik te izvor Kupe s gornjim tokom rijeke.
Sporiji ritam koji mnogima zapravo treba
Jedna od najvećih “mana” Gorskog kotara za neke posjetitelje jest to što se ondje ne događa previše sadržaja. Nema stalnog ritma, nema glasne ponude, nema osjećaja da se svaki sat mora ispuniti nečim novim. Ali upravo ta sporost može biti razlog zbog kojeg mu se ljudi vraćaju.
Ako se brinete kakvi će biti susjedi u apartmanu pored vas na moru, u Gorskom kotaru o tome ne morate razmišljati. Jedini posjetitelj može biti kakav slatki medo, koji će vas ipak u širokom krugu izbjegavati.
Ako se baš želite susresti s ovim najstarijim čuvarom šume, predlažemo promatranje medvjeda koje posjetiteljima omogućuje neposredan, ali siguran susret s divljinom. U čabarskom kraju i na području Ravna Gora organiziraju se vođeni obilasci i fotografska promatranja iz posebno uređenih osmatračnica, iz kojih se medvjedi i druge šumske životinje mogu promatrati bez narušavanja njihova prirodnog staništa. Osim medvjeda, moguće je uočiti lisice, jazavce, jelene, srne i brojne vrste ptica.
Muzej žaba? Da, i upravo zato ga pamtite
Da vas Gorski kotar može iznenaditi, dokaz su – žabe! Osim što ćete pronaći žablje krakove na jelovniku nekog restorana, pronaći ih možete i u Muzej žaba. Muzej je otvoren još 2006. godine, uoči tradicionalne manifestacije Žabarskih noći.
Ono što je nekada bio gotovo pogrdan nadimak za stanovnike Lokava – “žabari” – danas je postalo dio lokalnog identiteta i turističke prepoznatljivosti mjesta. Lokve su kroz povijest bile povezane s lovom na žabe i pripremom žabljih krakova, a ta se neobična tradicija s vremenom pretvorila u priču kojom se mjesto danas ponosi.
Muzej žaba nastao je iz privatne zbirke suvenira i predmeta vezanih uz žabe, a upravo zato djeluje drukčije od klasičnih muzeja – pomalo bizarno, lokalno, simpatično i autentično.
Jezera umjesto mora? Možda i bolja zamjena nego što mislite
More slobodno možete zamijeniti nekim od jezera Gorskog kotara. Je li ta trampa vrijedna, prosudit ćete sami, ali osvježenje ćete svakako pronaći u Lokvarskom jezeru koje se često ističe kao izletnička točka za šetače, bicikliste i ljubitelje prirode.
Fužine su još jedno mjesto u Gorskom kotaru koje ne pokušava privući pažnju bukom, nego atmosferom – mirnom kombinacijom vode, šume i gorskog zraka.
Ovaj kraj poznat je po obilnim padalinama, gdje nekad u ekstremnim godinama i uvjetima padne i više od 4000 mm kiše, pa se u okolici Fužina nalaze i tri akumulacijska jezera – Bajer, Lepenica i Potkoš – kako bi se ta količina vode zadržala, a s njome i turistička prepoznatljivost kraja. Bajer je pogodan za vožnju čamcem, kanuom i kajakom, a oko jezera vodi šetnica.
Od ljetnih +40°C do špiljskih 8°C u nekoliko minuta
I još jedna stvar! Kada vam dojade ljetne vrućine i sparine, možete li nam reći mjesto na moru gdje s +40°C u svega nekoliko koraka možete doći do hladnjikavih 8°C?
Ako se zaputite u Gorski kotar, to je itekako moguće – i to u Špilja Vrelo, otkrivenoj sasvim slučajno pedesetih godina prošlog stoljeća tijekom izgradnje jezera Bajer.
Iako je duga samo oko 300 metara, posebno je atraktivna zbog špiljskih ukrasa, izvora, jezerca i ponora koji se nalaze u njezinoj blizini. Procjenjuje se da je stara čak 3,5 do 4 milijuna godina, a zbog ljepote i lake pristupačnosti često se naziva “Postojna u malom”. Budući da nema stepenica, pogodna je za djecu, starije osobe i osobe u invalidskim kolicima.
Gorski kotar ima brojna takva mjesta koja možda ne odskaču na prvi pogled i za koja možda ne biste odmah stavili lokacijski pin, ali jedno je ipak vrijedno posebnog spomena.
Mali grad velike povijesti
Čabar nudi bogatu povijest. U njegovu se središtu nalazi Dvorac Zrinskih, povezan s hrvatskom plemićkom obitelji Petar Zrinski, koji je u 17. stoljeću snažno obilježio razvoj čabarskog kraja.
Dvorac je podignut 1651. godine, a čini ga sklop zgrada okupljenih oko unutarnjeg dvorišta, s kulama i obrambenim zidovima. No njegova važnost nije samo arhitektonska jer su Zrinski u Čabru poticali gospodarski razvoj, osobito kroz željezarsku proizvodnju, pilane i mlinove, čime je ovo malo goransko mjesto dobilo važniju ulogu nego što bi se na prvi pogled očekivalo.
Ovo mjesto pokazuje kako su se u ovom kraju isprepleli priroda, plemićka povijest, rad i život u zahtjevnom gorskom prostoru.
I za kraj, Gorski kotar doista je poseban!
Iza svega ovoga krije se odgovor zašto Gorski kotar nije poseban samo zbog “velikih” prirodnih atrakcija. Poseban je i zbog malih, neočekivanih mjesta koja imaju priču.
Poseban je zbog svoje neukroćene naravi, prirodne divljine, ali istovremeno i otvorenosti prema svakome tko ga zna cijeniti. Iako ne pruža luksuzni paket kakav ćete pronaći na obali, nudi nešto drugačije - svježinu, nešto novo i drugačije, nešto tiše, a povijesno važno.
On vas sam navodi da ga upoznate i zaljubite se u onaj djelić krajolika koji možda netko drugi prije vas nije ni primijetio. Ne nameće vam ništa, ne sugerira, samo vas pušta da uživate i istražujete.