Prije nego li sljedeći put krenete putem istoka Hrvatske, imamo za vas jedan zadatak. Budite bez brige, nije ništa zahtjevno, čak je i uhu ugodno. Tražimo od vas da poslušate jednu skladbu, ali ne stranih velikana klasike, već jedne naše skladateljice. Ne morate biti toliko iskusni kako bi prepoznali svaku notu, jer glazba koju čujete gotovo u istoj sekundi „teleportirati“ će vas ispred dvorca u Našicama.
Istog dvorca odakle je jedna na izgled sasvim obična djevojčica izrasla u skladateljicu čija su djela postala važna i vrijedna ostvarenja hrvatske glazbe. Mislimo na Doru Pejačević, koja je iza pročelja našičkog dvorca, uz predan rad, obrazovanje i kroz ljubav prema glazbi uspjela povezati ovaj mali slavonski grad s europskim kulturnim središtima.
Odrastanje u kući s privatnom knjižnicom
Dora Pejačević rodila se jednog dalekog četvrtka, točnije 10. rujna 1885. godine u Budimpešti, dok je svoje djetinjstvo provela u Našicama gdje je živjela s obitelji. Otac joj je bio ugledni hrvatski ban Teodor, a majka Lilla gajila je veliku ljubav prema glazbi i obrazovanju, zbog čega je iste odlike prenijela i na svoju kćerku od malih nogu. S obzirom na izdašno obiteljsko bogatstvo, privatne poduke kao i vlastita knjižnica omogućile su njezino kvalitetno obrazovanje, koje u to vrijeme nije bilo dostupno običnom puku, točnije njezinim vršnjacima. Prve poduke davao joj je Károly Noseda, ugledni član Mađarske kraljevske opere, zborovođa, orguljaš i dirigent.
Naravno za svaki uspjeh, osim truda potreban je i talent, kojega je Dora pokazala savladavajući u vrlo ranoj dobi sviranje glasovira i violine, a prve skladbe napisala je već s 12 godina! Iako su to prije svega bile minijature i kraća glazbena djela, ona su označila njezin glazbeni put.
Europski vidici i povratci u Našice
S obzirom na njezino pokazano zanimanje za glazbom, financijska izdašnost obitelji omogućila joj je daljnje školovanje u Zagrebu od 1902. do 1905., gdje je privatno učila svirati violinu pod budnim okom Vaclava Humla, teoriju ju je učio Ćiril Junek, a instrumentaciju Dragutin Kaiser.
Školovanje je nastavila u Dresdenu i Münchenu. U Dresdenu joj je Percy Sherwood predavao kontrapunkt i kompoziciju, a Henri Petri violinu, dok je u Münchenu kompoziciju učila kod Waltera Courvoisiera.
Iako je imala izvrsne pedagoge toga doba, voljela je i samostalno unaprjeđivati svoja znanja, a kroz putovanja susretala se i s drugim europskim umjetnicima. Među ljudima koje je upoznala bili su između ostalih i austrijski književnici Rainer Maria Rilke i Karl Kraus.
Unatoč brojnim putovanjima, odlasku u Egipat, Prag i Beč, Našice je uvijek držala u srcu, a kako tvrdi muzikologinja Koraljka Kos, u obiteljskom dvorcu tražila je inspiraciju i mirnoću za svoje sljedeće skladbe.
Dnevnik koji otkriva strastvenu čitateljicu
Tijekom dosta godina, Dora je vodila dnevnik, ali ne onaj na koji smo danas naviknuli o svakodnevnim zbivanjima u životu, mislima kroz dan i trenutcima koje volimo, već dnevnik čitanja, My Book Record. U njemu je od 1902. pa sve do 1921. bilježila koje je sve knjige pročitala, kada ih je čitala, gdje, njezina razmišljanja o pročitanome i naravno buduće želje književnih naslova. Spomenuti dnevnik pobliže je istražio naš povjesničar Dinko Župan, kako bi saznao više o interesima Dore i njezinom životu.
Glazba kao njezin način izražavanja
Pejačevićev opus broji se u 57 registriranih djela, od kojih je većina pohranjena u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Nakon početnih minijatura za glasovir i violinu uslijedile su popijevke za glas i orkestar, a od potom komorna kao i orkestralna djela. Najpoznatije glazbeno ostvarenje bilo je Koncert za glasovir i orkestar u g-molu iz 1913., što je ujedno bio i prvi hrvatski glasovirski recital. Ovime je htjela prikazati glasovir kao predivan solistički instrument, pokazati svu njegovu izražajnost i ljubav prema sviranju pretočiti u crno-bijele tipke.
Vrhunac vokalnog stvaralaštva Dora Pejačević dosegnula je ciklusom Tri pjesme, skladanim na Nietzscheove stihove. Glasovir zauzima važno mjesto u njezinu opusu, od minijatura Dva nokturna i Humoreska i capriccio do Sonate u As-duru i komornih djela.
Događaj koji je okrunio njezino stvaralaštvo zbio se 5. veljače 1916. u Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb kada je izveden koncert za glasovir i orkestar u g-molu, op. 33. Solističku dionicu svirao je Svetislav Stančić, a dirigirao je Fridrik Rukavina.
Nakon toga su uslijedila dva iznimna događaja. Prvi 1918. godine kada je simfonija u fis-molu doživjela međunarodnu izvedbu u Beču, a potom cijelo djelo izvedeno je 1920. u Dresdenu. Tako je Dora i službeno prerasla iz ugodnog obiteljskog okruženja u međunarodno i svojim dijelima obogatila europsku scenu.
Kratak život i skoro izgubljeno nasljeđe
Dora se 1921. udala za Ottomara von Lumbea, a umrla je u Münchenu 5. ožujka 1923. i to nakon porođaja, u dobi od 37 godina. Prema njezinoj želji pokopana je u Našicama gdje je provela najljepše trenutke života.
Nažalost, njezina rana smrt značila je kraj genijalnosti njezina stvaralaštva. Dugo su njezina djela bila pomno čuvana, a obitelj je 1972. godine umjetničku ostavštinu darovala Hrvatskom glazbenom zavodu što je označilo početak razdoblja istraživanja njezinih djela kao i obnavljanja izvođenja. Danas slušateljima kroz svoju glazbu dočarava svoje promjene raspoloženja, trenutke smirenja i naglašenijeg pokreta. Prenosi sve one emocije i misle koje je godinama čitala i zapisivala, ne samo slovima na papir već i notama. Njezina glazba i dalje živi, odnosno ona i dalje živi kroz svoja djela!
Dvorac Pejačević dom je Zavičajnog muzeja
Nekadašnji dom Pejačevićevih danas je dom Zavičajnog muzeja Našice, koji je nakon opsežnih radova i renovacija zasjao u novom ruhu i svoja vrata ponosno otvorio posjetiteljima ponovno prije točno dvije godine. Svi koji se zapute u dvorac mogu zakoračiti u povijest kroz ukrašene i obnovljene salone, izvorni namještaj, umjetnine i prikaze obiteljskih portreta Pejačević s prijelaza na 20. stoljeće.
Obiteljska knjižnica u kojoj je i ova nadarena glazbenica provodila puno vremena uz Glazbeni salon dvorca, daju posebnu čar, ali i direktna portalna vrata u Dorin glazbeni život. Predivni perivoj ispred dvorca ravan je i čaroliji Dorinog glazbenog izričaja, stoga ako želite posjetiti Slavoniju, Našice ističemo kao odličnog kandidata!