Uskoro će se navršiti 188 godina od rođenja jednog od najvećih književnih umova u povijesti Hrvatske. Nitko nije mogao ni naslutiti kako će iz Vlaške ulice broja 43 u Zagrebu odrasti najutjecajniji hrvatski književnik. Naime, 14. studenoga 1838. rodio se August Šenoa. Život mu je bio pun neobičnih okolnosti, ljubavnih priča, političkih sukoba i putovanja koja su oblikovala njegov stvaralački um. No koje su to skrivene priče o kojima nismo učili u školskim klupama, saznat ćete u našem novom blogu.
Veliki književni um, hrvatski je naučio kroz igru na ulicama Zagreba
Šenoina obitelj bila je češkog podrijetla, u kojoj se prvenstveno govorilo njemačkim jezikom, a hrvatski jezik i govor savladao je na ulici, kroz igru s drugom djecom iz susjedstva. Šenoa je živio u samom centru Zagreba, na području koje danas obuhvaća povijesnu jezgru grada i sjeverni dio Donjeg grada, u neposrednoj blizini Zagrebačke katedrale, kao i Europskog trga. Sate je provodio igrajući se u obližnjem parku Ribnjak i na obali potoka Medveščak, gdje je „brusio“ znanje hrvatskog, ali bi po dolasku doma nastavio razgovarati na njemačkom.
Učenje hrvatskog jezika nije se svidjelo njegovu ocu, inače slastičaru na biskupovu dvoru, stoga je nakon uvođenja hrvatskog u škole odlučio mladog Šenou prebaciti na školovanje u Pečuh, gdje je pak naučio mađarski jezik i pokazao koliko je bio sposoban savladati nove jezike. Tako je do kraja svojih gimnazijskih dana znao hrvatski, njemački, mađarski, latinski, grčki, francuski i talijanski jezik, a kasnije je tijekom studija u Pragu savladao i češki te prevodio s engleskog jezika.
Kao student završio u češkom pritvoru, a njegov prijatelj ranjen je bajunetom
Šenoa je studirao pravo u Zagrebu i Pragu, ali nije završio studij i položio sve ispite, a zanimljivo je kako je upisao i studij medicine u Beču 1858. godine, od čega je brzo odustao. Prepreka koju nije uspio savladati bio je pogled na krv koji nije mogao podnijeti. U Beč se ponovno vratio 1865. godine kako bi uređivao listove Glasonoša i Slawische Blätter. Dok je studirao, bio je vrlo društveno i politički angažiran, osobito u životu slavenskih studenata. Tijekom proslave Nove godine, 31. prosinca 1860., ušao je u sukob s redarstvenicima u Pragu, tijekom kojeg je njegov prijatelj bugarskog podrijetla bio ranjen bajunetom.
Zbog tog incidenta noć je proveo u pritvoru i dobio policijski dosje. Razlog sukoba i dalje nije poznat i ne može se potvrditi da je bio politički motiviran, ali činjenica je da je Prag u to vrijeme bio središte češkog nacionalnog preporoda, a Matica hrvatska ističe kako se mladi Šenoa u dobi od dvadesetak godina ozbiljno zalagao za nacionalna prava slavenskih naroda unutar Habsburške Monarhije.
Češko podrijetlo prezimena
Iako ga danas svi znamo po prezimenu Šenoa, ono nije uvijek tako glasilo, već se tijekom godina mijenjalo i pojavljivalo u raznim oblicima, od Schöynoha, Schenoha, Schönoa i naposljetku Šenoa.
Prema prvim pretpostavkama vjerovalo se kako je obitelj francuskog, točnije hugenotskog podrijetla. Prema obiteljskoj predaji, njegov profesor francuskoga jezika bio je toliko uvjeren u njegovo francusko podrijetlo da mu je prezime izgovarao „Šenoá”, naglašavajući posljednji slog.
Predani August istražio je obiteljsku povijest i došao do drugačijeg zaključka prema kojemu njegovi preci potječu iz češkoga grada Čáslava.
Njegova ljubavna priča započela je na balu u Velikoj Gorici
Odlazak na bal u svratištu Biela ruža u Velikoj Gorici Šenoi nije dao ni naslutiti kako će označiti početak jedne ljubavi. Tamo je 31. siječnja 1867. upoznao Slavu Ištvanić, koja će mu postati supruga. Iako su se jako zaljubili, njezin otac predstavljao je prvu prepreku jer nije bio oduševljen činjenicom da je Šenoa književnik i novinar bez stalnih i dovoljnih prihoda za zajednički život. Zbog toga je od Šenoe tražio da prvo pronađe siguran posao i stalna primanja, zauzvrat za ruku njegove kćeri.
Šenoa nije htio dopustiti da zbog toga izgubi ljubav svoga života, zbog čega je pronašao posao gradskog bilježnika, a kao trajni spomenik ljubavi posvetio joj je i pjesnički ciklus. Par se vjenčao 20. lipnja 1868. u Velikoj Gorici.
Šenoa s 19 godina
Kako se August Šenoa bavio meteorologijom?
Otvaranje meteorološke postaje 1857. godine, koju je osnovao profesor Antun Zeithammer na prvom katu zagrebačke Klasične gimnazije na Katarinskom trgu, potaknulo je tijekom ljeta 1858. interes Augusta Šenoe, tada devetnaestogodišnjeg studenta prava, za meteorologiju. Postaja je započela s radom 1. siječnja 1857. godine. Oprema za rad stigla je s drugih zagrebačkih postaja, a jedan dio stigao je i iz Beča.
U to vrijeme meteorološke postaje razlikovale su se od današnjih automatiziranih načina praćenja vremena, zbog čega su volonteri viših razreda gimnazije, uz Šenou, morali ručno očitavati i bilježiti podatke s termometra, kišomjera i barometra. Mjerenja su se provodila sve do 30. lipnja 1859., kada je postaja na Katarinskom trgu prestala raditi zbog manjka podrške unutar nastavničkog zbora.
Njegova komedija izazvala je skandal među Zagrepčanima, a usprotivio se i grofu
Iznimno puno truda i rada Šenoa je uložio u realizaciju kazališne predstave prema svojoj komediji Ljubica. Ona je izvedena na zagrebačkim daskama 1868. godine, ali prva reakcija zagrebačke javnosti bila je suprotna onoj kojoj se Šenoa nadao. Naime, pojedini utjecajni Zagrepčani pronašli su poveznicu s njegovim satiričnim likovima, zbog čega je predstava izazvala otpor i maknuta je s repertoara. Time je pokazao kako je Šenoa oduvijek bio kritičar društva, koji nije tražio slavu opisujući živote junaka, što je tada bilo uobičajeno, već je htio poslati društvene i političke poruke.
Odličan primjer Šenoina karaktera vidljiv je iz još jedne anegdote. Dok je pripremao Seljačku bunu, grof Auersperg pozvao ga je na svoj dvor Mokrice u Sloveniji, gdje bi proveo dva mjeseca s obitelji.
Grof je prethodno pročitao Das Goldkind, njemački prijevod Šenoina romana Zlatarovo zlato, koji ga je oduševio, pa mu je osim boravka ponudio i pristup obiteljskom arhivu za više informacija i jasnije istraživanje povijesne građe.
Do toga nije došlo jer je Šenoa saznao za grofove neprijateljske i negativne izjave o Slovencima, zbog čega je odlučno odbio dolazak i poručio:
„Autor Zlatorova zlata ne može primiti gostoprimstvo od neprijatelja Slovenaca.”
Prema predaji, nakon toga je svojoj djeci rekao da od planiranog odmora u Mokricama neće biti ništa. Obitelj je umjesto toga otputovala u slovensku Dobrnu.
Šenoa s obitelji
Zbog jake bure ostao je kartati na brodu cijelu noć i iskustvo pretvorio u roman
Za svako svoje djelo koje je pisao Šenoa je volio istražiti povijesne okolnosti i činjenice, a tako je bilo i s djelom Čuvaj se senjske ruke. Pišući o ovoj temi 1874. godine, Šenoa je putovao Hrvatskim primorjem, a na putu iz Bakra za Senj parobrod na kojem se nalazio, imena Hrvat, zahvatila je snažna bura. Zbog toga brod nije mogao uploviti u luku pa je Šenoa vrijeme iskoristio kartajući tarok s kapetanom Akačićem i članom posade. Tarok je kartaška igra koja potječe iz Italije, a tijekom stoljeća proširila se srednjom Europom, osobito područjem nekadašnje Habsburške Monarhije.
Tek sljedećeg jutra brod je uspio pristati u Senj. Doživljaj jadranske bure kasnije je iskoristio pri pisanju romana, čime je vlastito putničko iskustvo pretvorio u književnu građu. Tako se u romanu posebno referira na olujno more:
„Sa visina gruvala bura, kanda će polomiti drevno hrašće oko Senja [...]”
Sličnih poveznica u njegovim djelima sa stvarnim životnim pričama i osobama bilo je mnogo, a jedna se veže i uz lik Prijana Lovre, koji je nadahnut stvarnim čovjekom. Šenoina pripovijetka iz 1873. Prijan Lovro bila je plod zajedničke životne sudbine koju je dijelio u Pragu tijekom studentskih dana s Lovrom Mahničem. On je studirao slavistiku i klasičnu filologiju, a kasnije je postao slovenskim filologom i profesorom. Tijekom druženja s Augustom pomagao mu je stilski urediti tekstove prije objava.
U pripovijetki Šenoa prikazuje Lovru kao iznimno inteligentnog mladića iz siromašne seoske obitelji koji, unatoč talentu i obrazovanju, ne uspijeva ostvariti svoje životne ambicije.
Šenoa pritom nije želio samo opisati sudbinu svoga prijatelja, već je Lovrin život iskoristio kako bi kritizirao društvo u kojem obrazovanje, sposobnost i trud nisu bili dovoljni za uspjeh bez odgovarajućeg podrijetla, novca i društvenih veza.
Izravna poveznica između njih i naslova pripovijetke vidljiva je i iz jednog pisma koje je Lovro poslao Šenoi, a koje započinje s „Dragi moj prijane!”, pri čemu riječ „prijan” označuje prijatelja!
Razorni potres trese Zagreb, a Šenoa bezuvjetno pomaže sugrađanima
Zagreb je 9. studenoga 1880. potresao veliki potres, a šteta je bila značajna. S obzirom na to da je Šenoa tada obnašao dužnost gradskog senatora, sudjelovao je u procjenama štete i organiziranju pomoći ugroženim građanima. Zbog iznimnih napora njegovo se fizičko stanje pogoršalo. Nemajući snage nastaviti pisati, svoje posljednje djelo Kletvu nastavio je stvarati diktirajući dijelove romana supruzi Slavi i sinu Milanu. Nažalost, Šenoa je umro 13. prosinca 1881., ostavivši djelo nedovršenim.
Kasnije ga je dovršio književnik Josip Eugen Tomić. Na Šenoinu pogrebu okupile su se tisuće ljudi, uključujući brojne uglednike, ali i siromašne Zagrepčane kojima je tijekom života pomagao. Za svoj doprinos obnovi i pomoći stanovništvu dobio je 1881. godine priznanje cara Franje Josipa, a iste je godine proglašen počasnim građaninom Zagreba.
Spomenik Šenoi Marije Ujević Galetović – Vlaška ulica, Zagreb
